U kliničkoj praksi udarni val se odnosi na terapiju udarnim valom, a stupanj boli varira od osobe do osobe. Međutim, što je bol jača, to je učinak bolji. Ne postoji nužna veza između to dvoje.
Terapija udarnim valom fizikalna je terapija koja liječi bolesti primjenom odgovarajuće energije na točno određena područja. Korištena energija i odabrano područje izravno određuju učinak tretmana, bez obzira na razinu boli pacijenta tijekom operacije. Ako je energija premala, ne može se postići terapijski učinak, a ako je energija previsoka, mogu se pojaviti nuspojave.
Niskoenergetski i srednje energetski izvantjelesni udarni valovi obično se koriste za liječenje kroničnih bolesti ozljeda mekog tkiva, bolesti hrskavice i površinskog nesrastanja kostiju, dok se visokoenergetski izvantjelesni udarni valovi obično koriste za liječenje dubljih sraslih kostiju, odgođenog cijeljenja prijeloma, i nekroza glave bedrene kosti i drugi osteogeni poremećaji.
Općenito govoreći, što je viša razina energije udarnog vala, to je veći stupanj boli. Ali što je veća razina boli, bolji je učinak liječenja. Tijekom procesa liječenja liječnici će odabrati odgovarajuću razinu energije i način liječenja na temelju specifičnog stanja pacijenta kako bi se postigao najbolji učinak liječenja.
Ako bolesnik osjeća očitu bol ili nelagodu, treba o tome pravovremeno obavijestiti liječnika kako bi liječnik prilagodio plan liječenja ili prekinuo liječenje. Pretjerana bol može dodatno opteretiti tijelo i utjecati na učinkovitost liječenja.